Kolaps dušnika ili trahealni kolaps je bolest urušavanja trahealnih hrskavičnih prstenova što rezultira progresivnim dispneičnim respiratornim stanjem koje se javlja uslijed poremetnje protoka zraka i nedostatne ventilacije pluća. Ovalni prstenovi hrskavice fiziološki drže dušnik otvorenim kako bi zrak ušao i izašao iz pluća. Patofiziološki gledano, kod ove bolesti dolazi do traheomalacije, omekšavanja hrskavice trahealnih prstenova, uslijed čega se postupno gubi potporna struktura dušnika i posljedično njegov lumen. U većini slučajeva, uzrok kolapsa dušnika kod pasa nije poznat. Najčešća etiologija je kongenitalnog porijekla, a bolest se pojavljuje u sredovječnih i starijih pasa patuljastih pasmina.

Kolaps dušničnih prstenova rezultira simptomatologijom u kojoj preteže oštri duboki i suhi kašalj uslijed prolaska zraka kroz kolapsom suženi prostor. Osim takvog, „grmljajućeg“ kašlja, postoje i drugi znakovi koji mogu ukazivati na kolaps dušnika. Neki od njih uključuju prvenstveno otežano disanje, kašalj provociran podizanjem psa ili pritiskom u dijelu vrata, povraćanje, gušenje povezano s kašljem, cijanotične epizode, odnosno pojave plavkastih sluznica. Kašalj uzrokovan kolapsom dušnika je obično neproduktivan (nema sluzi) i nije popraćen sekundarnim infekcijama.

Učestale iritacije sluznice dušnika tijekom konstantnog kašlja potiču stvaranje sekreta koji dodatno ometa funkciju traheje i bolest postaje progresivna. Kronično prisutna hipoksija, odnosno nedostatak kisika, može dovesti do srčanih poremećaja i drugih sekundarnih posljedica. Aktivnosti poput pijenja vode, hranjenja, tjelovježbi, uzbuđenja i prekomjerno visoke ili niske temperature okoline, mogu provocirati pojavu epizode respiratornih tegoba. Kod pretilih životinja klinički simptomi su jače izraženi. Ostali čimbenici rizika za kolaps dušnika uključuju: stariju dob pacijenta, kronične respiratorne bolesti, Cushingovu bolest, srčane bolesti, pretilost, kroničnu izloženost dimu cigareta te udisanje zraka loše kvalitete.

Anatomski gledano, lokalizacija kolapsa je podijeljena na:

- vratni ili cervikalni dio

- ulaz u grudni koš

- unutar grudnog koša (intratorakalno)

- u visini bifurkacije i unutar glavnih bronhija.

Obzirom na klasifikaciju, kolaps dušnika je podijeljen u četiri stupnja:

- Stupanj 1: lumen dušnika je smanjen za približno 25%, a hrskavični prsteni su i fiziološkog oblika;

- Stupanj 2: lumen dušnika je smanjen za približno 50%, a prsteni su djelomično spljošteni;

- Stupanj 3: lumen dušnika smanjen je za približno 75%, a prsteni su gotovo potpuno ravni i

- Stupanj 4: lumen dušnika je skoro potpuno urušen, a prsteni su ravni.

Postavljanje sumnje na dijagnozu kolapsa dušnika se temelji na općem kliničkom pregledu i radiološkoj dijagnostici (RTG prsnog koša – postrane projekcije pri udisaju i pri izdisaju). Preporuka je uvijek kombinirati RTG dijagnostiku sa traheoskopijom. Uz traheoskopiju se koriste i ostale suvremene metode dijagnostike poput CT – kompjuterske tomografije i osobito učinkovite fluoroskopije (dijaskopsko rentgensko snimanje koje stvara pokretne slike u stvarnom vremenu dok pas diše). Fluoroskopija je praktično gledano najpouzdanija metoda. Ehokardiografija je neizostavna dijagnostička metoda kojom se obavezno prije odluke o operacijskom liječenju otkrivaju eventualne kardiološke bolesti. Pacijenti, kandidati za operacijko postavljanje endotrahealnog stenta su isključivo zdravi psi, koji istovremeno nisu i kardiološki pacijenti. Ostala dijagnostika uključuje krvne pretrage i analizu urina. Provodi se i testiranje na eventualnu prisutnost srčanog crva, radi provjere stanja, koja diferencijalno dijagnostički, također mogu uzrokovati pojavu kašlja sličnih karakteristika.

S ciljem utvrđivanja lokalizacije i dimenzije kolapsa traheje, u kratkoj intravenskoj anesteziji (Midazolam 0,25 mg/kg, Methadon 0,5 mg/kg, Propofol 1 mg/kg) prvotno je učinjena traheoskopija bronhoskopom promjera 4 mm (Olympus). Prema protokolu za mjerenje dimenzija potrebnog stenta, koristili smo kateter sa ucrtanim, rendgenski vidljivim mjerama u cm. U nedostatku katetera može se koristiti i druga mjera koja se postavlja izvana, neposredno uz traheju i na istoj visini, a najčešće se u praksi koristi kovanica. Pacijent je u sedaciji intubiran i postavljen u postrani položaj. Kateter je zatim postavljen u jednjak iz kojeg je prethodno brizgalicom spojenom na silikonsku cjevčicu sustava za infuziju, aspiriran zrak. Preko endotrahealnog tubusa je insufliran kaf, nakon čega je učinjeno radiološko snimanje. Utvrđeno je suženje lumena traheje na ulazu u grudni koš četvrtog stupnja, u duljini od 5,5 cm. Uz ovaj radiološki nalaz, službi podrške korisnika firme Infinity Medical LCC, po protokolu je poslan formular pod nazivom Tracheal Stent Consult Form. Temeljem poslanih podataka i nalaza proizvođač je predložio i poslao odgovarajući oblik i dimenziju stenta.

Slika 3. Pripremljen set uređaja u operacijskoj sali i operacijskog polja prije početka operacije postavljanja stenta